Nikada nisan bija ljubitelj taksija, držin da su svugdi bezobrazno skupi. Nasmije mi se iako me ne poznaje. Nebo crno, a auta i ljudi pokisli i natiskani šoto (ispod) nekog limenog krovića. Pick up Toyota, neka najmanja šta san je vidija u životu. Nasmijani crnac automehaničarskog izgleda sa sinom isprid sebe pozdravi sestru koja je […]

Nikada nisan bija ljubitelj taksija, držin da su svugdi bezobrazno skupi.

Nasmije mi se iako me ne poznaje. Nebo crno, a auta i ljudi pokisli i natiskani šoto (ispod) nekog limenog krovića. Pick up Toyota, neka najmanja šta san je vidija u životu. Nasmijani crnac automehaničarskog izgleda sa sinom isprid sebe pozdravi sestru koja je nekoliko nijansi svjetlija od obojice.

Pružin mu ruku dok nam se kiša cidila niz facu. On pogleda zbunjeno u sestru pa u mene. Kažen mu da smo se upoznali u aeroplanu (zrakoplov) i da bi rado da me pribace dalje od aerodroma (zračna luka).

“Ali kako, u autu ima mista samo za dvoje, nas troje ćemo se ugurati, ali di ćeš ti? Koš je prepun stvari i pljušti kiša, znaš li di mi idemo uopće?”

Pomislim jebe mi se šta pada, pa ovo su ljuti tropi, toplo je. Di idu isto mi nije važno, samo da nije glavni grad. Bacin oko u koš a u njemu nema šta nema. Motorna pila, plinska boca nekoliko vrtića, stalaža, stakla… Izvadin maskirnu ceradu iz velike borše (torbe) i zamotan se u nju.

“Spreman.”

Vozač se nasmije.

“Siguran?”

Skočin u koš, zamotan ruksake u istu ceradu i klimnem mu glavom.

“Sto posto!”

Sidija san leđima naslonjen na kabinu od auta dok me šiba vitar i pljusak. Osmjeh mi nije pada sa lica, opet san zajeba sistem, opet san zajeba Babylon.

Znate da su taxi lobiji uspili odmaknit autobuse iz blizine zračne luke. Samo da bi mogli masno zarađivati. Nikada nisan bija ljubitelj taksija, držin da su svugdi bezobrazno skupi. Nekad doletite avionom za 30 eura, a onda platite taxi 50 eura do grada. Di je tu logika.?

Tako je i u Belizeu. Za doći do grada postoje tri opcije. Prva opcija je taksijem do centra – 50 dolara ni manje ni više. Druga opcija je taksijem do autobusnog kolodvora koje je udaljeno 3 km, 25 dolara, a treća opcija je hodat do autobusnog natovaren sa bagajima (prtljaga).

Tako da san uživa šta san izbjega te tri opcije i ubra četvrtu. Ta je bila odlazak u nepoznato u košu pick up auta dok me kiša tuširala. Izmjenjivali su se prolom oblaka i mala kišica. Dosta posli prvog mraka smo došli u nekakav maleni grad uvijen u slabu uličnu rasvjetu. Platim 20 dolara za uslugu, vozač je bija jako zadovoljan sa mojom gestom šta je meni srce ugrijalo.

Oprostin se sa njima i krenem u istraživanje. Umoran i gladan uletin u hostel. Sitni stari crnac, side kovrčaste kose i debelih naočala me primija. Maleni sobičak i balkonić. Odlično!

Pogledan u nebo koje je propustio nekoliko zvizda da provire između oblaka. Lipo, sutra možda bude sunčano.