Predsjednik Brazila objavljuje rat sa domorocima. Ruši i pali Amazonu ko da je njegova. Kako ga zaustavit? Smeće od čovika. Je, guštan usprkos svemu. Slobodan balkanski Tarzan trči kroz Amazonu. Pliva, roni, penje stabla, glumi preživljavača, zabavlja se, snima videa, udara selfie, okida fotografije, piše blogove. Međutin šta ja radin za zaštiti to blago. Ništa. Ja san goli […]
Predsjednik Brazila objavljuje rat sa domorocima. Ruši i pali Amazonu ko da je njegova. Kako ga zaustavit? Smeće od čovika.
Je, guštan usprkos svemu. Slobodan balkanski Tarzan trči kroz Amazonu. Pliva, roni, penje stabla, glumi preživljavača, zabavlja se, snima videa, udara selfie, okida fotografije, piše blogove. Međutin šta ja radin za zaštiti to blago. Ništa. Ja san goli kurac i niš koristi.
Onaj sotona koji je sad predsjednik Brazila objavljuje rat sa domorocima. Ruši i pali Amazonu ko da je njegova. Kako ga zaustavit?
Snimanjem videa koji će vidi nekoliko tisuća ljudi je ništa. Isti taj ja, koji voli tu Amazonu ne radin apsolutno ništa da bi je zaštitija, samo seren u prazno. Peren guzicu jer ne želin koristit toaleti papir za svoja sranja, peren nos da ne koristin papirnate maramice, ne čitan novine, pazin na sve, ali to je nikakva borba.
Držin mobitel u ruci i sa njin nešto pokušavan znajući da zbog minerala od kojih je napravljen stradava prašuma u Kongu i njene gorile. Ne jeden ništa u čemu ima palminog ulja jer zbog njega stradavanju prašume indonezije i orangutani. Pazin, ali ništa ja ne pomažem.
Kako i šta?
Da uzmem oružje i krenem agresivno nebi dugo sa silom protiv sebe. Bisan san jer nedovoljno radin. Volontiran u Africi, lovin krivolovce, ali ulovit ću neke, mnogi će doći.
Prehodat ću ponovo Amazonu, još više dana, još veću distancu. Snimit ću više i bolje, ali oću li išta prominit? Bit ću isto govno ka predsjednik Brazila. On uništava a ja se nedovoljno borin. Bisan san šta san isto smeće od čovika ka i on.
