….bija san ljut ka nilski konj u dubokoj seksualnoj apstinenciji, tija san se obračunat sa alfom. Izgreben od grana, sprema san se na skok i riskiranje ujeda. U tom trenutku zapuhne vitar i šuma zašušti…. Ogroman mu turban na glavi. Crne boje, gotovo jednak njegovoj čokoladnoj koži koja je bila ukrašena gustim obrvama, uvijenim dugim […]
….bija san ljut ka nilski konj u dubokoj seksualnoj apstinenciji, tija san se obračunat sa alfom. Izgreben od grana, sprema san se na skok i riskiranje ujeda. U tom trenutku zapuhne vitar i šuma zašušti….
Ogroman mu turban na glavi. Crne boje, gotovo jednak njegovoj čokoladnoj koži koja je bila ukrašena gustim obrvama, uvijenim dugim brkovima i divljom bradom koja mu je padala na prsa. Bija je ponosni ”sik”, ratnička religija koja je virovala u bezglavog ratnika sa sabljom u ruci. On sam i nije bija nekakav atleta, poput većine svojih državljana izgleda je ka mekana marioneta sa pivskim trbuhom. Tankih udova , bez ijednog mišića sa okruglim, ispupčenim stomakom. Međutim ono šta mi se kod njega sviđalo je bija iskren osmjeh i dobar duh.
Pita me tako jedan put da volin li jist ribu, na šta san mu odgovorija : ”Teško da postoji Dalmatinac koji to ne voli.” Odlučija me odvest na peškariju (ribarnicu)da mi odaberemo bokune. Konstatira san da ta riba mora bit stara par dana jerbo se nismo nalazili blizu mora, u stvari jako daleko od mora za ne falit, on je tvrdija da se radi o morskoj, friškoj ( svježoj )ribi. Kad smo napokon došli na peškariju, zapuh miomirisa koji mi je dopilota u facu je odma potvrdija moje sumnje.
Nisan ni triba ići dalje, ali nisan tija razočarat svog kompu koji me na svom motorinu vozija više od ure sa drugog kraja grada. Kroz mravinjak ljudi, krava, prasadi i slonova. Dok san hoda prašnjavim putem, prodavači su sidili iznad svoje ponude koju su držali na novinskom papiru direktno na mješavini prašine, blata, znoja, muha, gamadi, škrga, iznutrica, ljuskica, riblje krvi i vode. Moj maharadža je ponosan korača i tražija da odaberen ribu koja mi se najviše sviđa. Gledan u ribetine, nepoznate vrste, oči maglene, škrge bile piture ( bijele boje ), a tila im odrvenila.
Reka bi da su ove ribe zadnji put plivale devedesetih. Nisan moga bit pristojan, pa san razočara maharadžu koji me tužan vratija doma. Nekoliko puta mi je postavija pitanje: ”Zar niti jedna nije bila svježa?” Nasmijan san mu reka da je najsvježija od svih bila ulovljene prije 19 godina. Smijali smo se na terasi njegove kuče gledajući nebo koje se krilo iza nekoliko slojeva gustog smoga. Očistiti nosnice prije spavanja je više izgledalo ka proizvodnja katrana nego čišćenje nosa.
Otvorija je novine dok smo kusali vegetarijanstvo sa stola, radostan je povika: ” Gledaj! Nedaleko odavde se pojavija leopard. To je u jednoj gradskoj šumi, tamo ih inače nema i ovo je pravo čudo. Ljudi su u panici.” Reka mi je da me sutra vodi tamo i pokaza fotografiju leoparda na čudnom mistu.
Sutradan smo sili na njegov motor i uputili se prema šumi. Ponija san ruksak sa stvarima koje san triba za svoj naum. Naravno da je namjera bila spavat u toj šumi dok ne uspijen fotografirat tu veličanstvenu pjegavu mačku. Standardno, hamock, mriža za komarce, kamuflažna mriža, konopi, voda, malo hrane, lampa, kamerica i fotoaparat. Još koja pizdarija tipa, nož, kremen, pamuk i kamuflažna odjeća.
Ušli smo u šumu i stali hodat ispod suhih stabala, lijana i sitnih oštrih listova, nakon nekoliko minuti hladovina je postala gušća a stabla visočja. Meni osobno je bija gušt gledat u glasne majmune koji su skakali po granama. Kažem maharadži da ću tu prispavat, jer mislin kako je dobro imat majmune pokraj sebe.
Oni će sigurno prije mene primijetit leoparda i dignut uzbunu. Cilin puten me pokušava odgovorit od ludosti spavanja u šumi, ali nije uspija. Na kraju je odusta uz :”Ma ti si lud!” Sta san ispod debla i promatra majmune, zainteresirano su me gledali, prilazili mi, vikali na mene, pokušavali me pokrast. Majmunska posla.
Onog momenta kad san se popea na stablo i sta provjeravat di ču obisit hamock, majmuni su se razgoropadili. Počeli su ljuljat svoje grane i urlikat. Gađali su me granama i prosvjedovali. Mislija san da će se naviknit, da će to ludilo proći. Kurac je prošlo. Taman kad san zaveza konope i montira viseći krevet jedan od majmuna mi je skočija na leđa i opizdija me po glavi. Skoro san oplea sa grane kad je drugi svon snagom glavon opandrčija po mojoj guzici.
Pas mater agresivnu, uletija san u kamock i zaljulja se, banda se pregrupirala. Po grani isprid mene je šeta alfa mužjak, bija je naizgled miran, mudar i ponada san se kako će ih on smirit i dozvolit dalekom rođaku da prispava sa njima. Divljanje je na sekundu splaslo i taman kad san pomislija na izvlačenje foto aparata krenija je napad. Svi zajedno su ka roj osa skočili na mene i oko mene. Jedan je glumija Tarzana sa mojim dredovima, uh kako su me dredovi čupali dok su mu glumili lijane.
Po dvoje ih je grizlo konop kojin san se sveza za granu. Iskoprca san se na bandu (stranu) i krenija ih tirat od sebe. Srića velika da me nijedan nije ugriza, ko zna imaju li ove budaletine bisnoću. Maharadža je bija na povratku prema motorinu kad je čuja halabuku. Trkom se vratija i sta ih naganjat od doli. Međutim nije ništa pomagalo, onaj Tarzan je napokon pustija dredove, alfa mužjak se vratija na granu.
Gledali smo se u oči ka dva revolveraša. On makaki ja babun, pardon Bađun. Dvi vrste iste obitelji. Iza leđa san osluškiva raspašoj na mom hamocku. Isparali su ga, odrišili konope i na kraju jako oštećenog bacili prema podu, al je zapeja na jednoj grani . Bija san ljut ka nilski konj u dubokoj seksualnoj apstinenciji, tija san se obračunat sa alfom. Izgreben od grana, sprema san se na skok i riskiranje ujeda.
U tom trenutku zapuhne vitar i šuma zašušti. Ohladi mi usijani vrat i šapne na uho:” Vedrane, on je samo štitio svoj dom, zamisli sebe na njegovom mistu, on ne zna jesi li ti dobronamjeran ili ne. Štitio je hrabro svoju obitelj. Ti cijeniš hrabrost zar ne?” Šuma je imala pravo, napustija me bis, smirija san se. Pokupija svoje prnje i zatražija oprost od alfe i njegove glasne obitelji. Propita san sam sebe više puta, koji je bija razlog da san tija na silu spavat u kući di nisan dobrodoša.
On ima pravo zatvorit vrata svoga doma, za razliku od mene koji definitivno nema pravo na silu ih otvorit. Maharadža je bija sritan šta nisan osta u šumi i šta san čuja glas šume koja me po ko zna koji put u životu naučila vridnu lekciju. Smješija san se, ma naletit će leopard na drugom mistu.
PS. Pardon za kvalitetu fotografija, bilo je jako teško išta napravit u okršaju
