Svi mi imamo dvi majke. Moje su Mirjana i naša zajednička Majka priroda. Obe moramo poštivat sa radošću, jer obe su nam život dale. Pogleda san nebo. Tamno ka koža moje zaručnice. Vrhovi krošnja su se blago povijali ka da plešu sentiš na verandi luksuznog hotela uz živu glazbu tamnoputih kubanaca. Zeleni zid isprid mene, […]

Svi mi imamo dvi majke. Moje su Mirjana i naša zajednička Majka priroda. Obe moramo poštivat sa radošću, jer obe su nam život dale.

Pogleda san nebo. Tamno ka koža moje zaručnice. Vrhovi krošnja su se blago povijali ka da plešu sentiš na verandi luksuznog hotela uz živu glazbu tamnoputih kubanaca. Zeleni zid isprid mene, sočan poljubac crnih usana, crvenog jezika na rastanku. Vidimo se na ovoj točki, iza ovih brda za toliko dana. Mrvu je bila zabrinuta, al se trudila ne pokazat. Ona u chokomobil, a njen lav u prašumu. Po ko zna koji put.
Mačeta u šaci. Probijanje. Već nakon nekoliko kilometara san ćutija negostoljubivost okruženja. Normalno kad san doša na prvu ričicu osjetija san divotu. Energija vode je ka i energija žene. Mazna, ugodna, jaka. Sija san uz nju i pustija je da me vodi. Zna san, uzvidno neko vrime do druge rike i onda pratit novu družicu do nove ričurde.

Priša priko nekog “puta” do veće i divljije rike i spušta se uz nju. Desetak kilometara iza guzice, Al još nisan bija krepa. Isplati se trčanje u slobodno vrime. Rika me dovela do žute kraljice. Moćna vodurina se borila sa grubim stinama. Buka, urlikanje i pivanje zajedno. Snaga. Divljina. Sriča.
Priša priko nekog “puta” do veće i divljije rike i spušta se uz nju. Desetak kilometara iza guzice, Al još nisan bija krepa. Isplati se trčanje u slobodno vrime. Rika me dovela do žute kraljice. Moćna vodurina se borila sa grubim stinama. Buka, urlikanje i pivanje zajedno. Snaga. Divljina. Sriča.

Noć je bila mirna. Sljedeći dan teška kiša. Mokar do šupka san sporo napredova po blatnom prašumskom podu. Bube me požderale. Psiha je ono šta mora bit jako u džungli, jer tilo trpi sve. Kad je napokon prestala padat moja patnja se nastavila. Sada su isparavanje i teški zrak napadali nemilosrdno.
Sija san se pokenjat i skužija da gledan zmiji u oči. Mirno je otpuzala u vegetaciju. Lišćem obrisa guzu, ubacija sjemenku manga u kakicu i zatrpa sve zajedno. Bude li JAH tija eto novog stabla. Popeja brdo, spustija brdo pa tako nekoliko puta. Kiša sunce kiša.