…….obrisa san znoj sa obrva i pogleda visoko u nebo, špic mu je bija zaboden u oblak, stakleni toranj nestvarne visine…… Dobija san kartu svita na poklon. Znate onu koja se struže, vodi evidencija di si sve bija. Veselija san joj se ka malo dite u tvornici čikolate (čokolade). Zamisli, napokon ću izgratat sve zemlje […]
…….obrisa san znoj sa obrva i pogleda visoko u nebo, špic mu je bija zaboden u oblak, stakleni toranj nestvarne visine……
Dobija san kartu svita na poklon. Znate onu koja se struže, vodi evidencija di si sve bija. Veselija san joj se ka malo dite u tvornici čikolate (čokolade). Zamisli, napokon ću izgratat sve zemlje di san bija, jupiiiiii! Prvo, karta mi je tako lipa ne izgrebana da san se odma pridomislija. Crno-zlatna, ma sva lipa…
Onda san mrvu razmišlja i krenija strugat i tek je onda nastupija problem. Nije (bar meni) jednostavno ostrugat zemlje di san bija, ne zato šta ih ima mnoštvo, već zato šta …. pokušat ću objasnit! Istrugat neku veliku zemlju, a bija u njoj samo misec dana mi je bez veze, istrugat neku zemlju u koju san uša ilegalno, a ne priko granice, istrugat zemlju u kojoj san bija 17 puta (kako to), istrugat zemlju u kojoj san bija manje od 7 dana itd itd. Uglavnom prekinija san struganje dok ne skužin šta ću.
Sitija san se jedne države o kojoj i nisan konta (mislio) pisat, jer mi je tamo bilo sve na gotovo. Ima san vrhunske domaćine koji su me ugostili ka kralja iako san Dalmatinac, muški u kući je zakleti BBB-ovac. Sletija san sa Sanchom Pansom u tu pustinjsku zemlju u Aziji. Naravno da su mi izgubili prtljagu i da su mi je vratili nakon dva dana. Ovo je bilo prvo od dva putovanja koja san napravija sa Sanchom, u biti na njegov nagovor smo došli odi , jer su domaćini bili njegovi prijatelji.
Mene iskreno SF gradovi koji izranjaju iz salbuna (pjeska) i nisu pretjerano privlačili. Međutim Sancho me uvjerija kako i ja miritan (zaslužujen) malo opuštenog putovanja bez mojih uobičajenih snalaženja i preživljavanja.
Mogu reći da je dječak zvani Sancho Pansa bija u pravu sto posto ovoga puta. Zaobišli smo ludu oluju koja nam je bila sa sjeverne bande (strane) aviona (zrakoplova) i sletili u Star Trek City kako je meni izgleda Dubai. Staklene zgradurine super modernog dizajna izviru iz zlatnog salbuna (pjeska) i penju se u nebesa. Nisan obožavatelj onoga šta stvara čovik, ali ove zgrade ne mogu proći nezapažene.
Smucali smo se po tom gradu par dana i stalno san se osvrta oko sebe u očekivanju da ću vidit Klingonce, Romulance i Ferengije. Na moje iznenađenje nisan ih vidija, osim bogatih Arapa i njihove radne snage Filipinaca. Nisan baš vidija druge ljude.
Uskoro smo se zaputili za Abu Dhabi. Upozna san ljudeskaru moje visine i dvadesetak kila težeg. Jak čovik ka bizon, velikog tila, a još većeg srca. BBB vrišti iz njega, ali otvorija je srce i ruke ovom Dalmatincu. Uskoro smo se dobro smistili u kući Kalentrića. Krasna obitelj, muž, žena, dva sina i ‘ćerkica.
Nenaviknut na ovakva putovanja, mrvu san bija stisnut ka mljeveno u listu kupusa dok se krčka među ostalin sarmama. Međutim, Dube je žena koja ima manire sa kojima bi se i kamen osjeća ka bumbak (pamuk) u njihovoj kući. Na ovom putu san skužija lipotu obiteljskog života. Skužija san mrvu više i našu dijasporu, te njihovu žrtvu dok rade daleko od doma.
Osobno putujen i nikad se niti ne sitin odakle san, volin ljudima reć o Jadranu i Dalmaciji, o Omišu i Splitu, ali da me muči nostalgija naravno da ne, niti sekund. Kalentriće san doživija ka domoljube koji su za boljim životom otišli živit i radit u ove pustinjske krajeve.
UAE odnosno Ujedinjeni Arapski Emirati su zanimljiva zemlja, zemlja kontrasta tako oštrog da je zabavan. Naprimjer iz super raskošnih gradova odma uljećete u ništavilo i pustinju. Gledate tisuće super lukzuznih auta onda naletite na staru karampanu punu Filipinaca koji se vraćaju sa posla.
Iz aklimatizirane autobusne stanice uz cestu sa ugodnih 22 stupnja izađete na 50 stupnjeva. Hodate širokim ulicama, divite se zgradurinama i onda sa Davorom odete na peškariju (ribarnicu) i učini vam se da ste se vratili u vrime, gusara i Simbada. Dan danas se rado sitin te peškarije i ribe koju smo smumali (pojeli) u kući Kalentriča. Davor je želija da Dalmatinac ispeče ribu, tako je i bilo iako je riba bila potpuno nepoznata, ali jako oborita.
Dječak zvani Sancho Pansa me nije gnjavija, jer je bija u fancy mistu ka šta svaki princ i zaslužuje. Iako dječak može spavat i u rižinom polju (dokaza je jednu noć) opet nije da voli to puno. Daj ti njemu toplo, čisto, ugodno i Sancho ne radi crnjake (probleme).
Očekiva san jeftino gorivo tamo šta i je bilo, ali kad san vidija da in je voda jeftinija nego u nas onda san se zapita. Pas mater rvatima i političarima. Mi koji smo bogati vodom imamo skuplju vodu od zemlje koja vodu nema!?!
O anegdotama iz ove zemlje ću još pisat, za sada je ovo dosta. Gradovi Dubai i Abu Dhabi su zanimljivi, priroda je more i pustinja, Džamija u Abu dhabiju je veća od one u Meki, ali se ne smi reći.
Ta džamija je super lipa, napravljena od neke posebne keramike koja košta i košta. Ima san na prsima nekakav motiv iz jugoistočne Azije, njihov lik iz budizma ili hinduizma i mora san majcu okrenit naopako da se lik ne vidi ako sam želija ući u džamiju. Naravno da san to i uradija i nisan falija.
Prekrasno misto di jesan osjetija mir i Alahov blagoslov iako nisan musliman. Još san bolje ćutija Alaha jednom na pješčanim dinama, ali to je već druga priča.
Već tada je pa dogovor sa Davorom kako ćemo iz UAE priko Irana doma autom. Još nisan otiša u Iran zbog tog dogovora, jer čekan Davora. Ljudino, samo napominjen.