Amor, noć je, velika je vjerojatnost da ćemo biti napadnuti! Nasmijala se prekrasnim osmjehom. Snježno bili zubi izroniše iz mraka. Međutim njene tamne oči nisu mogle skriti liniju zabrinutosti. Rekla je tiho: ” Moramo po auto!”. Zna san šta je brine pa san joj miran odgovorija: “Imaju li vatreno oružje u tom kvartu.” Rekla je […]
Amor, noć je, velika je vjerojatnost da ćemo biti napadnuti!
Nasmijala se prekrasnim osmjehom. Snježno bili zubi izroniše iz mraka. Međutim njene tamne oči nisu mogle skriti liniju zabrinutosti. Rekla je tiho: ” Moramo po auto!”. Zna san šta je brine pa san joj miran odgovorija: “Imaju li vatreno oružje u tom kvartu.” Rekla je kako najvjerojatnije u tom sektoru nemaju ali da se noži potežu redovito. Nije skužila da je moj vjerni pratitelj već bija spreman iza mojih leđa o remenu. Ubojica crne boje. Vrhunski nož top kvalitete. Nož koji probija haubu automobila i posli toga brije dlake sa brade.
Moj dugogodišnji suputnik i prijatelj. Da može pričati ima bi puno toga za reći. Sad san se ja nacerija svojim šiljastim očnjacima: “Nemamo izbora Čokolatita, moramo po auto. Bit ćemo oprezni.” Ušli smo u slabo osvjetljeni kvart koji je ima reputaciju ka neke brazilske favele. Držali smo se svitla i izbjegavali ljude. Nadrogirani pijani zombiji su tumarali između oronulih zidova i po ispišanim podovima. Došli smo do kanala iz kojeg dopira masni smrad tekućeg govna.
Čokolatita zvana Ana četiri pištolja je zabrinuto rekla: “Amor, ne možemo uz kanal, tu se najviše napada događa!” Logično je bilo jer je bija neosvjetljen ka deveti krug pakla. Otišli smo dužim putem i uskoro smo se našli na raskrižju u blizini izlaska iz napetosti. Na jednoj strani kale (ulice) grupa pijanih od kojih su jedni na nogama a drugi uvaljani u čudnu mješavinu alkohola urina izmeta i blata. Sa druge strane veća grupa od kojih se širija slatkasti miris marihuane. Morali smo proć kraj jednih.
Reka san Ani 4 pištolja da bi radije kraj pušača jer da ljudi na ganji nisu agresivni ko ljudi na alkoholu. Složili smo se i krenili. Naš pas salchicha Lilu je šetala na povodcu. Ljudi nisu pokazivali nikakav interes prema nama, ali skupina mahnitih pasa i te kako je. Podigla san Lilu da je ne prikolju a njih desetak me okružilo. Počeli se kezit i ujedat jedni druge. Onda su se okomili na mene i počeli me grist po nogama. Zamahnija san prema jednom koji je sta. Gleda me iskrivljenim očima koda je razmišlja šta sad.
Da je krenija ponovo bacija bi jazavčara Lilu Čokolatiti i izvadija nož pa ko koga. Znan da bi me izgrizli ali virujte mi da ne bi sta klat dok i zadnjem nebi odrubija glavu i nabija je na obližnju ogradu. Volin pase al bi to napravija za zaštitit moju malu obitelj. Onda znate kako je napeto bilo da su te osjećaje uspili izvuć iz mene. Srića krivooki nije više napada. Njihovi ugrizi nisu probili vojne gaće (hlače) i kožu.
Nas troje smo izašli iz usranog kvarta i dokopali se automobila. Posli je sve bilo lako.
Divnog li iskustva…
