….kako se može? Disciplinom, umjerenošću i hrabrošću !!!….. E, je, gladan san, jesan, užasno san gladan. Iman osjećaj da mi se koža trbuha zalipila uz škinu (kralježnica). Bol je to, ona tupa koja ne popušta, a nije skroz jaka. Napijen se prokuvane vode i naslonin se na deblo. Bija san i prije gladan. Proći će […]

….kako se može? Disciplinom, umjerenošću i hrabrošću !!!…..

E, je, gladan san, jesan, užasno san gladan. Iman osjećaj da mi se koža trbuha zalipila uz škinu (kralježnica). Bol je to, ona tupa koja ne popušta, a nije skroz jaka. Napijen se prokuvane vode i naslonin se na deblo. Bija san i prije gladan. Proći će glad, nakon nekoliko dana izgleda van ka da ste otupili, al onda opet napada kriza koja vas izludi

Nikad se nisan drogira sa nikakvin drogama pa neman pojma kako je tim ljudima kad in tilo triba nešto a oni nemaju, al nekako mi pari da glad radi sličnu stvar. Razmišljan kako bi poija slona da mi naleti. Lešo slonetina, hmm, mora bit ukusno.

Prašuma me progutala, opet, ko zna koliko puta će me progutat. Gledan lipu ticu koja je sletila na granu isprid mene. Prekrasna velika tičurina, divnog perja. Nekako mi baca na pečenu kokoš, čak mi tako i miriše. Mah, odbacin te ludosti, pa čak i miris koji mi se uvuka u nosnice.

Jesti meso znači podržavati sječu šuma i zagađivati okoliš. To je bilo zadnje čega san se odreka i jako mi je drago zbog toga. Sitija san se svoje discipline. Od svega šta iman u svom karakteru nekako mi se čini da je disciplina nešto šta mi najviše pomaže. Da nije discipline nikada ne bi upozna lipote ove planete.

Ljudi uvik fantaziraju sa čim se bavim da mogu ovako živit. Uvik iste stvari slušan, mutan lik, muti nešto, vrti lovu, bogat, ima sponzora, dila drogu itd. Valjda je ljudima najlakše to tako zaključiti. Međutim to su ljudi koji me ne poznaju. Oni ne znaju da nikad nisan potrošija novac na ludost. Ne pušin, ne pijen i ne drogiran se. Umjerenost mi je vjera. Ne izlazin noću van. Držin da ljudi tribaju noć za san a ne za bilo šta drugo. Discipliniran san, kad oću otputovat tamo negdi daleko, nije mi teško jesti rižu danima da uštedim. Uvik kažen: ”Ljudi, kad mogu ja možete i vi!”

Može zbilja svak, ali nije to u ljudskoj naravi. Ljudi su slabi. Ljudi vole pretjerivat i ljudima sve jako brzo dosadi. To je čitava problematika planete. Čovik. Uzima vodu zdravo za gotovo i ne cijeni je dovoljno. Od nje radi kemijske tekućine koje radije pije ili loče. Vodu koju nam je svevišnji, stvoritelj ili bog da da živimo. Ista stvar je sa hranom. Volimo se prežderat, neumjereni smo. Često ili stalno žderemo, unosimo puno više nego nam triba.

Tribali bi malo osjetit život u Indiji ili u Africi. Bilo di di obilja nema, nadam se kako bi to ljudima otvorilo oči. Svatili bi kako nam triba jako malo da budemo siti i da ne budemo žedni. Ne, još uvik ljudi ne razume da nam se bliži dan kad će nastupit ogromna glad i žeđ jer ćemo sve zagadit. Žderemo slatko, sladolede, kreme, brda mesine, ovoga i onoga a u isto vrime se molimo onima koji nisu tako živili. Ješua Nazarečanin kojeg su prikrstili u Isusa ili Muhamed ili Budhha nisu tako živili. Skromno, su jeli, jedva onoliko koliko im je bilo potrebno.

Puno puta san vidija debelog svećenika, popa ili hodžu, ponekad i budista, ali bome nikad nisan vidija debelog šamana. Disciplina i umjerenost je nešto što je kod velike većine izumrlo. Kupuju se automobili, motori, avioni helikopteri jahte. Oni koji imaju žele više oni koji nemaju žele isto i žale šta oni to nemaju. Dive se bogatima, nije više ni bitno jesu li to nepošteni i podli, dive se onome šta imaju.

Umjerenost nije teška. Disciplina je, ali nije nemoguća. Davno smo mi prestali raditi da bi živili. Iako smo robovi modernog sustava nismo ni svjesni koliko više imamo nego zbilja tribamo. Da je ovci nekako izbacit sistem iz glave svatila bi da joj osim trave i vode ništa više ne triba. Na žalost moderna ovca želi žderat lokat i vozit se. Iako joj je svevišnji da da probavlja travu, pije vodu i noge za kretanje. Ne nije dovoljno i dosadno je, pih.

Je, u džungli sam. Gladan san, pijen prokuvanu vodu. Sam san jako daleko od ikoga. Gledan u zelenilo oko sebe, slušan vodu tekućicu koja mi šapće i uči me dok se probija kroz zapreke na svom putu.

Budi ka voda, čoviće, budi ka voda. Glad će proći. Već sutra ću možda naći nekakav plod, korijen ili list. Slobodan san od Babilona, slobodan od političara, od sistema i od šugavosti civilizacije. Samo da mi ovu džunglu sistem ne uništi. Samo da mi ZION ne satare.