…..biti u većini među podlim kukavicama hijenama ili među malo onih hrabrih i veličanstvenih lavova…. Kada pogledaš u facu nekog nakeljenog političara i kada vidiš facu nasmijanog seljaka u Bangladešu odma ti je jasna razlika između Babilona i Ziona. Ovaj je orošen znojem, utegnut u kravatu ispod masnog podbratka. Na tankim, usukanim usnama mu se […]
…..biti u većini među podlim kukavicama hijenama ili među malo onih hrabrih i veličanstvenih lavova….
Kada pogledaš u facu nekog nakeljenog političara i kada vidiš facu nasmijanog seljaka u Bangladešu odma ti je jasna razlika između Babilona i Ziona. Ovaj je orošen znojem, utegnut u kravatu ispod masnog podbratka. Na tankim, usukanim usnama mu se ocrtava lažan osmjeh, cerek hijene. Jedva da mu se porculanski zubi naziru. Gleda bahato zbog prividne moći, zbog svoga stava crva koji misli da je zmija, zbog njihovih zakona koji su napravljeni da štite te gmazove šta vire iz neopranih bulja svojih kolega i onih skrivenih koje smatraju većima od njih samih. Ti babilonci ne mare za ništa šta je bogu vridno, al prvi će se nakeljit uz oltar da ga se tamo vidi. On stoji isprid križa i kao moli, vjerojatno recitira molitvu koju je pod prisilon ka dite mora naučit. Recitacija i mumljanje nije isto šta i molitva. Taj babilonac je u biti nemoćan, on od triske padne u nesvist, on ako potrči sto metara stane na dvadesetom metru potpuno iscrpljen. On u realnom životu ne može izdržati ni mlakih nekoliko dana. Taj isti komandira onima koji su duplo sposobniji od njega, ali su neambiciozni i ovčasti. Runo im raste, guzica se podiže, a trave sve manje.
Vratit ću se na onoga starca u Zionu. Starac je okupan znojem, od tropskog sunca i rada u polju. Ne smrdi, jer mu je znoj svjež, svaki dan se pročisti u rici. Ne triba mu parfem koji prikriva smradove, za čiju proizvodnju se zagađuje priroda. Srdačno se smije iako mu fale zubi, iz osmjeha mu srce izlaci. Iskren je, iz njegovih očiju izbija radost. Gleda te miran, umiljat. Njegovo koščato tilo ponosno korača kroz blato i visoku neobranu rižu. On malo ima, ali ti nudi sve. Ne viri nikome iz guzice, ne ulazi nikom u guzicu, on je svoj gospodar u onome šta ima. Snažan je iako ne izgleda tako, izdržljiv i otporan. Sposoban je raditi čitav dan. Zna preživit i živit. Niko mu ne zapovida, samo priroda kojoj se redovito zahvali. Moli se i zahvaljuje u istom trenutku. Iskreno. Nije naučena molitva koju će izbiflat među masom. Ne, on klekne u polju sam i skrušen prvo zahvali stvoritelju, a onda ga zamoli da ga pogleda koji put.
Zašto san napisa ovaj tekst? Zbog ljudi koji mi ubacuju rići u usta. Znaju mi reći kako je Babilon ovo a Zion ono. To ode toliko daleko da in nema smisla objašnjavat. Najkraće rečeno, Babylon je nepravda, a Zion je pravda. Kad kažen da je strana brza hrana Babilon ne govorim kontra sve brze hrane, govorim protiv strane brze krane koja nas truje, koja je nametnuta reklamama koja nam godinama ispiru mozak. Koja je toliko jaka među labilnim ovcama da ih čini ponosnima šta imaju novaca tamo jesti. Šta su u trendu. Šta imaju status. Naždrat će se tog zaslađenog smeča i nalit se tog gaziranog tamnog pića ne valorizirajući svoje i svoju kulturu jedenja. Svaki trend je Babilon, ljudi koji ih prate su babilonci. Onaj koji je sljedbenik samog sebe, koji radi šta voli, koji nosi šta mu se sviđa, a ne ono šta je u modi to je čovik van Babilona. Zion je dubina. Pogled u duboko. Inteligencija i mudrost. Ljudi će radije sist pokraj nekog ko je opljačka njihovu zemlju, šta ih je porobija, šta ih je izda, nego sist kod seljaka u nekoj lipoj izolaciji. Zato šta bi rado bija ka taj, pun ukradenih novaca i lažljivog cereka. Babiloncu je babilonac uzor. Osobno sa kravatama mogu samo obrisat guzicu. Kad kažem kravata, mislim na ljude u kravatama. Političare i bogataše.
Gledati televiziju. Babilon. Prvo za tu kutiju koja vam troši vrime je potribna teška industrija za proizvest je. Znam ekonomija ovo ono, međutim triba li nam ona zapravo. Na njoj se ionako vrte laži koje ljudi očito obožavaju. Dribla mozak i otupljuje dušu. Zion je gledat realne stvari kroz život. Priroda je najbolji ekran. Babilon je strah. Najraširenija emocija koja se podebljava iz dana u dan. Bojanje nebi tribali osječat, bar ne u tolikoj miri. Oružje babilonaca da kontroliraju babilonce. Zion je Hrabrost. Velike želje su također Babilon. Naravno, kada su neostvarene onda potežu za sobom, gnjev, depresiju i općenitu nadrkanost. Imaj želje, ali kontroliraj ih. Zion je biti ravnodušan ako ih ne uspiješ ostvarit. Ljubav je najveći Zion. Prema prirodi, okolini, samom sebi i svom partneru. Imaš partnera, ako ga ne voliš 100% onda nemoj biti sa njim. Sto posto znači da ne upadaš u iskušenja kad neko zgodniji počne koketirat sa tobon dok tvog partnera nema. Da te to niti ne dotakne. Da nisi sebičan u vezi. Da nisi posesivan i ljubomoran. Bolje je bit sam i slobodan dok ne budeš spreman volit sto posto. Laž je najveći babilon. Popularna stvar koja se nikada neće iskorijeniti iz sistema. Korisna je, slatka i zamamna. Ljudi je vole i kada je prepoznaju. U zionu njoj mista nema. Veliki ego je Babilon. Ta ludost nas čini radit apsolutne gluposti. Mora postojat, tako smo satkani, ali kontrolirati njega i izvući onu minijaturnu pozitivu iz njega je Zion. Nije lako, nije lako.
Zion je imat malo, dovoljno. Biti umjeren. Pomagat. Bit nesebičan. Hrabar, otvoren, susretljiv, iskren, empatičan, pozitivan. Sve ostalo nije za uvažavanje, a kamoli divljenje. Zion je u srcu.